Portal Mucanje osnovan je 2010. godine te smo za to vrijeme do dandanas zaprimili ogromnu količinu elektroničke pošte i poruka na svoju Facebook stranicu. Ne možemo, naravno, prenijeti sve poruke i podijeliti ih ovdje s Vama jer b samo ovo poglavlje moglo biti jedna knjiga. Ono što možemo jest podijeliti najčešća pitanja i odgovore koji nam dolaze na Portal te probleme s kojima se najčešće susreću osobe koje mucaju, roditelji, prijatelji i ostali.
Ukratko, mogu napisati da su (ugrubo) sljedeća pitanja najčešća:
Sve su to pitanja kojima pristupam(o) individualno, ovisno o načinu postavljenog pitanja. Ponekad iz pitanja možete jasno vidjeti da je osoba već na rubu i da joj je hitno potrebno podijeliti dio te pozitivne energije i reći joj da sve može i treba biti dobro. Ponekad, nažalost, preporučimo odlazak psihologu jer to nije sramota. Svakom ponekad u životu treba netko kom će se povjeriti, komu će reći sve ono što ga tišti u dubini duše i nemojte se toga ustručavati.
Ponekad je dovoljno samo odgovoriti na pitanja jer se jasno može pročitati da nema prevelike brige, ali opet, osoba bi htjela znati kako još više poboljšati svoj govor.
Poruke koje bismo češće voljeli vidjeli poruke su pozitive. Uspjeha. Malog ili velikog . Bilo kakvog uspjeha. Takve poruke me (nas) samo potiču da se još više angažiram(o) te da shvatimo kako je naš savjet prihvaćen ili da smo barem potaknuli nekoga da krene prema tom putu.
Zato, molim Vas, kada nadvladate negativne misli i krenete prema ispravnom, pozitivnom smjeru, nemojte nas zaboraviti, već nam pošaljite poruku, e-mail, u kojem ćete nam dati do znanja da je tamo neka poruka prije godinu, dvije, ipak dospjela do Vas ili samo potvrdila ono što ste oduvijek mislili – mucanje se može pobijediti samo ako pobijedite svoj pristup prema njemu. Takve poruke najvrjednije su širenja i objavljivanja.
Poštovani,
Po zanimaju sam Magistar Farmacije i trebam početi raditi. Sada se mucanje vratilo vjerovatno od straha kako ću svakodnevno da razgovaram sa ljudima u apoteci. Inače sam mucala kao djevojčica i uz vježbe sam to naučila da kontrolišem. U upuštenim situacijama ne mucam, sada se to pogoršalo od prevelikog razmišljanja kako ću da nemogu da iskontrolišem sebe samu i svoje misli. Da li može pomoć od vježbi.
Poštovanje,
Najteže je na ovakvo pitanje dati “dobar” odgovor jer i sam mucam cijeli život pa dobro znam da me nitko ne može utješiti kada se osjećam “down” :)
Ono što ti mogu reći ja da sam pročitao dosta knjiga, bio na svim mogućim terapijama i naučile su me puno stvari ali i jednu jako jako bitnu a to je da - prestati mucati nikada neću … Postoji jako puno tehnika govora i drugih tehnika koje ti mogu pomoći u pričanju ali nijedna u potpunosti ne riješava mucanje jer je ono uvijek tu negdje u našoj podsvijesti i strpljivo čeka svaku priliku kada nam se strah napuni da izađe van.
Najbolja knjiga i tehnike koje sam pročitao i što ti toplo preporučam je knjiga “Stuttering & Anxiety Self-Cures” od Lee G Lovett-a. To je jedna nevjerojatna knjiga koja detaljno prikazuje i objašnjava tehnike kako pobjediti mucanje i samoga sebe od toga straha. Čitajući ovu knjigu sam shvatio da sve današnje, moderne terapije ustvari imaju isti princip i tehniku u suzbijanju mucanja a ovaj čovjek je to osmislio puuuuno prije svih ostalih.
Ono što ti konkretno mogu napisati i dati savjet (od osobe koja muca osobi koja muca) je to da kada prihvatiš mucanje kao dio sebe i pomiriš se sa time tj. prigrliš ga kao svoju osobinu, ono će se drastično smanjiti, vjerovala ili ne. Prakticiram takav pozitivan pristup već 15god i mucanje mi se smanjilo, strah od pričanja je nestao. I dan danas zamucam i imam faze kada ne mogu spojiti dvije pametne rečenice ali najbitnije od svega je to što tada nisam u depresiji i ne razmišljam o tome kako mi je teško te da ne mogu obnašati osnovnu radnju već gledam na to kao da mi je takav dan isto kao kada se probudiš s glavoboljom i očekujem da će proći i - prođe.
Kada se god nađem u situaciji da želim poboljšati svoj govor, otvorim knjigu koju sam naveo i počnem ju čitati ispočetka. Sam, na glas, sa razumijevanjem. Čitajući knjigu toliko počneš razmišljati o pokretima usana, artikulacije, disanja da te se jednostavno smiriš i počneš bolje pričati u svakodnevnome životu. Još ako uspiješ primjeniti tehnike opisane u knjizi, bude to jako jako dobro.
Poštovani,
Imam sina od 3god i 4mj. Prije 3-4 dana prvo je počeo sestrino ime izgovarati Sssssara, mislili smo da se zeza te upozorili da ispravno govori. U subotu je počeo ponavljati slogove tipa pa-pa-pa-paprika. Jučer i prekjučer je počeo razvlačiti prvo slovo riječi i sav napregnut zatvorenih očiju izgovara npr Kkkkkkkako, ddddddida… Molim Vas za savjet. Je li vrijeme za alarm, da odmah idemo neuropedijatru ili da još pričekamo? Inače je u fazi sklapanja dugih rečenica, do sada je super pričao. Smatramo da nije doživio nikakav veći šok.
Unaprijed zahvaljujem!
Poštovanje,
Moguće da je riječ o fiziološkom mucanju koje dolazi zbog povećanog vokabulara i prođe kroz određeno vrijeme ali ja sam uvijek pobornik da se ode stručnjaku/logopedu koji to može bolje procjeniti.
Osobno bih možda pričekao još dan-dva i pratio razvoj govora a u međuvremenu nipošto ga nemojte upozoravati na govor, povisivati glas ili na bilo koji način mu dati do znanja da je to nešto “loše”. Nemojte mu završavati rečenice, pustite ga da sve sam kaže što je mislio. Identičnih slučajeva sam čuo već jako puno puta i uvijek se radilo o prolaznom razdoblju te samo treba biti strpljiv. Možda bih kroz igru sa njime pričao neke priče i aktivirao ga da završava rečenice sa mnom (npr. igra pogađanja - što je na slici?) te pratio kako izgovara riječi.
U svakome slučaju, ako govor ostane nepromjenjen kroz nekoliko dana, otiđite kod logopeda (vjerojatno ćete dobiti uputnicu kod Vašega doktora ili sl.) te poslušajte stručne savjete.
Ukoliko budete imali bilo kakvih drugih pitanja, slobodno mi se javite.
Dobra večer. Ne mogu opisati kako mi je drago što postoji ovakva stranica.
Naime,moja životna priča je puna uspona i padova. Imam 20 godina, završila sam srednju školu sa tim problemom-mucanje. Trenutno učim njemački jezik, kako bi otišla van za boljim životom a opet sa velikim strahom od govora. Zanimaju me Vaša iskustva, tehnike ublažavanja i ostalo..
Poštovanje,
Tehniku sam naučio u Valmod programu u Varaždinu, međutim ne smijem ju djeliti otvoreno sa ljudima okolo jer bih krđio njihova prava.
Ono što mogu, i nadam se da ce pomoć je dati ti link u kojemu objašnjavam tehniku koju primjenjujem kada sam u stresnoj stiuaciji:
Ključ svega je, vjeruj mi, ukoliko želiš smanjiti mucanje - konstantno vježbanje govora. Prvih mjesec dana je najteže i najviše vremena trebaš uložiti ali ukoliko budeš ustrajna i uporna, rezultati ce doći a kada dodju nikako odustati od vježbanja …
Mogu ti dati primjere vježbanja koje su univerzalne i koje ti mogu pomoći (ovo vrijedi za svaki dan):
Mislim da bi ovo trebalo pomoći. Ukoliko imaš bilo kakvih pitanja, slobodno mi se javi.
Pozdrav,
Pišem vam ovo kao jedan zabrinuti roditelji, u nadi da ću dobiti neki odgovor na moja pitanja. Naime, imam sina od 5 godina. Sa tri i pol godine smo primjetili da “zastajkuje” pri govoru, uglavnom, na početku rečenica.
Potražili smo pomoć kod Logopeda u Domu zdravlja koji su nam rekli da je to samo prolazna faza i da će proći samo od sebe i da se javimo za šest mjeseci. Vođeni takvim “nestručnim” odgovorom, supruga i ja smo (sad se jako kajemo), ipak sačekali tih šest mjeseci, ali se situacija samo pogoršala.
Ponovo smo otišli u Dom zdravlja, gdje su nam rekli da dođemo opet za šest mjeseci, što nama, iako neupućenim, nimalo nije bilo logično. Nakon svih tih neugodnih iskustava, odlučili smo dijete odvesti kod privatnog logopeda, gdje već ide neko vrijeme (dva puta sedmično po pola sata) i plus svaki dan kod kuće pola sata i sa njim vježbamo.
Vježbe se uglavnom sastoje od: izgovaranja samoglasnika “na dah”, pjevanje pjesmica usporenim tempom, bojanje uz izgovor, također, usporenim tempom, ponavljanje za nama itd. E sad, mene zanima, koliko ustvari te vježbe mogu donijeti koristi, jer sam primijetio da je počeo prečesto u govor ubacivati slovo E, skoro ispred svake riječi. Takođe, ima dana kada priča perfektno, ali ima i dana kada se muči da izgovori neku riječ sa kojom ranije nije imao problema. Logopedica kod koje ide kaže da to zavisi od dana i nagle promjene vremena…
Da li je to zaista tako, ne znam?? Još me interesira, da li se mucanje može korigirati kod tako malog djeteta ? Molim vas, ako vam nije problem da mi date bilo kakav odgovor. Bio bih vam jako zahvalan.
Inače vam pišem iz Mostara. Lijep pozdrav.
Poštovanje,
Vjerojatno je logoped mislio da se radi o fiziološkom mucanju (mucanje koje je često kod djece od 2.5god - 5god jer dolazi do eksponencijalnog proširenja vokabulara djeteta i prepoterećenosti mozga) ali opet čekati rezultate godinu dana je previše i po mome mišljenju nedopustivo …
Vježbe koje ste dobili nisu loše, mogu Vam i pojasniti malo zbog čega:
Pošto je dijete malo, savjetovao bih Vam (zapamtite da nisam logoped ali sam ih prošao jaaako jako puno, već osoba koja muca) slijedeći pristup i metode vježbanja sa sinom:
To su samo neke od stvari koje možete raditi ali najbitnije od svega je da Vi, kao roditelji morate uvijek biti pozitivni. Jer ako ste negativni, dijete to vidi, vjerujte i onda stvara sliku o sebi kako nešto nije u redu sa njime. Tada se povlači u sebe i dolazi do problema.
I da, mucanje može biti nekada jako, nekada niti postoji. Ne znam točno jel do vremena ili ne, ali jednostavno kao što se Vi nekada probudite sa glavoboljom, ništa Vam se ne da, tako je kod nas sa mucanjem. Nekada ne možemo spojiti cijeli dan 2 rečenice a nekada pričamo kao da nikada nismo ni mucali :)
Pročitajte članak koji sam napisao o pravilima za roditelje.
Naravno, tu Vam je uvijek i Valmod terapija koju od srca preporučam i koju sam prošao. Dala mi je sve što trebam da sam nastavim vježbati cijeli život ali ponajviše od svega mi je dala samopouzdanje i pokazala kako nisam sam niti ću ikada biti. Imate puno programa, ali jedan od njih je i za djecu od 5.5 godina.
Ukoliko imate bilo kakvih još pitanja, slobodno mi se javite.
Poštovanje,
4. sam godina logopedije. Trenutno radim praksu u jednom vrtiću i tamo ima curica uključena u logopedsku terapiju zbog mucanja. Dok je na terapiji i razgovara sa mnom i logopedicom, otprilike joj se javi 1 do 2 netečnosti, ali kada je u skupini, netečnosti ima mnogo više. Mene zanima kako pojasniti djetetu od 5 godina kako se ponašati u skupini i izbjeći te netečnosti, može li se i na koji način na to utjecati, jer iskreno na terapiji se čini sve idealno a kada uđe u skupinu sve pada u vodu… ?
Unaprijed hvala na odgovoru i lijep pozdrav.
Poštovanje,
Ono što Vam mogu napisati je svoje iskustvo osobe koje muca i koje je mucalo od predškolske dobi te stečenog iskustva od druge djece tokom svojeg života …
Nažalost, svi mi imamo isti problem kao i curica u Vašoj grupi. Dok se vježba, sve je super jer većinom atmosfera u kojoj se odrađuju vježbe nije toliko stresna za nju kao recimo pričati pred skupinom ljudi te sve tehnike što je naučila padnu odmah u vodu. Jednostavno to tako ide kod nas, trema i strah su preveliki i ne možemo kontrolirati govor ma koliko dobro pričali dok smo na terapiji ili u nekome manje stresnom okruženju.
Ono što rade poznate i učinkovite terapije je da približe tu “stresnu” okolinu osobama koje mucaju i rade u grupama, pred drugom djecom. Naravno, na takvim terapijama se nalaze većinom sve djeca koja mucaju pa to sve ima više smisla ali i dio tih terapija je da nakon određenog vremena polaznici moraju u vanjskome svijetu obavljati određene zadatke (kao npr. pitati prolaznike koliko je sati, gdje je najbliža trgovina i sl.) te zabilježiti gdje smo pogriješili i kako možemo to popraviti - naravno, uvijek se ide u parovima tako da drugi promatra govor od osobe koja priča.
Ono što Vam ja mogu preporučiti, kao osoba koja muca i prati ovu temu cijeli život je da pokušate približiti dijete stvarnoj situaciji za vrijeme terapije. Možda da probate sa terapijom u istoj prostoriji sa drugom djecom, negdje u kutu sobe, nesmetano ali opet da dijete ima dojam da ga netko može čuti i samim time da ima približnu tremu kao kada priča u grupi. Nakon toga ju možda polagano priključivati djeci/grupi i obavljati dalje terapiju s njom dok joj to ne postane nešto normalno i svakodnevno. Možda tada dođe do pomaka u njenom govoru.
Za kraj bih napomenuo da postoji odličan Valmod program za djecu te dobi i ukoliko roditelji imaju mogućnosti da obavezno pogledaju njihov program i raspitaju se o njemu.
Lijep pozdrav!
Ja sam J***, učenik 8. razreda. Mucanje mi u školi i u svakodnevnom životu predstavlja problem, ali nikada me nije omelo u nekom mom naumu. Prošle godine postao sam trostruki županijski prvak te državni prvak iz povijesti.
Mucati sam počeo u četvrtom razredu i to traje do sada. Moja okolina se sa time pomirila, ali ja i dalje svaki dan vježbam govor da prestanem ili barem malo ublažim mucanje.
Uz povijest i geografiju, najdraži mi je predmet hrvatski što je s obzirom na mucanje malo čudno, Prije koji dan sam pronašao ovu stranicu i svaka čast onima koji su je napravili!
Hvala J***!
Odlično je to što te mucanje ne spriječava da radiš ono što voliš i budeš ono što jesi, to je i cilj naše stranice - da pokažemo drugima kako mogu postići sve što žele u životu i sa mucanjem, samo treba raditi, imati strpljenja i puno volje.
Zdravo,ne znam ni kome pisem.
Ali jednostavno imam potrebu da ispričam svoju priču. Mucam od kad znam za sebe. U osnovnoj školi mi nije bio to problem i bila sam jako dobar učenik. Prije srednje škole mi se stvorio kompleks u glavi, imala sam ogromnu tremu. psihički sam bila kako da kažem rastrojena. Kad god bi znala da trebam odgovarati nisam spavala, noćima od silne treme sam još više mucala nisam mogla da izgovaram riječi.
Neki su se naravno smijali ali nije me to ubijalo psihički njihov smijeh, ubijalo me to jer sam krivila sebe jer nisam mogla da pobijedim strah. Završila se škola, ja i dan danas imam strah, bojim se otići tražiti posla zbog toga. Nojim se upoznavanja sa novim ljudima. Baš sinoć u diskoteci sam imala slučaj da mi se jedan dečko smijao u lice, jer ja pogotovo kad je muzika glasna ne mogu da pričam tečno.
A imam osjećaj da ovi i koji se druže da me samo saželjevaju. Ne znam šta da radim, ludim, psihički nosim ogroman teret u sebi … grozan je osjećaj.
Poštovanje,
Vjeruj mi, znam dobro kako ti je, osobno sam to sve prošao i proživio. Možda ti ovaj tekst koji ću napisati neće puno značiti a možda i nešto prihvatiš jer jaaako jako puno ljudi sam susreo i svatko se nosi drugačije sa svojim mucanjem.
Reći ću ti kako ga ja proživljavam i kako sam se ja “borio” sa njime kroz život …. Iskreno, uvijek sam bio okružen ljudima koji me razumiju i često su uskakali umjesto mene na faksu samo da ja ne moram izlagati seminare i slično.
Oni koji su mi se smijali sam totalno isključio iz svojeg života i ignorirao … Čak i nakon svih tehnika naučenih u Varaždinu, izlaganje seminara mi je bio poseban problem - sve drugo sam bez straha odrađivao ali seminar je uvijek bio specifičan problem i nikada nisam bio zadovoljan svojim izlaganjima.
Možda će ti zvučati ovo sada jako čudno ali ja sam “pobjedio” mucanje tako što sam ga prigrlio. Jednostavno - mucam i mucat ću uvijek - takav sam, imam tu manu i jednostavno to me čini osobom kakva sam danas. Tko zna, možda da nikada nisam mucao bio bi neki kreten, rugao se drugima i njihovim manama i bio loš čovjek.
Ovako dobro razumijem ljude, znam dobro slušati, dati OK savjet, shvatiti zašto su njihovi problemi važni, emotivan sam i suosjećam sa drugima itd itd. To su sve odlike koje sam, uvjeren sam - stekao jer mucam, jer sam bio u takvim situacijama, znam kako sam se osjećao i učio sam iz toga - učio sam na svojim problemima da bih eto jednoga dana mogao pomoći i drugima.
Naravno uz sve ovo pozitivno i lijepo i ja sam čovjek - i mene ponekad “zaboli” jer ne mogu obaviti neke smiješne svakodnevne stvari kao npr. nazvati i naručiti pizzu bez straha itd itd. Ovi svi problemi me ne pogađaju ni BLIZU kao prije samo zato jer sam shvatio da sam takav i da se neću promjeniti do kraja života i eto - prihvatio sam samoga sebe.
Najlakše je biti uvijek negativan - treba ustrajati i biti pozitivan uvijek - ne možeš isključiti svoje emocije kao robot ali si barem možeš olakšati i ne primiti to toliko negativno i pasti u depresiju. Nažalost, ne postoji još lijek za mucanje i sumnjam da će postojati, pa ovakav pristup vidim kao jedino moguće riješenje …. Oprosti na dugačkoj poruci ali tako mi je jako žao vidjeti tako mladu djevojku koja ima toliko negativnih razmišljanja … Ako ti ikako još mogu pomoći, dati savjet, molim te javi se pa ćemo popričati još …
Jako vam puno hvala, krenule su mi suze na oči dok sam ovo čitala. Nije ni meni problem što mi se neko smije, mislim, takvih dosta sam situacija doživljavala na takav način. Ali me je bolilo, i dan danas me boli jer ne mogu pobijediti taj kompleks, taj strah jer kad nema straha ja skoro i da ne zamucukujem, možda skroz malo. Jednostavno samo bih htjela da prihvatim sama sebe, i da pobijedim taj ogroman strah od ljudi od upoznavanja, od svega jer me strah blokira skroz. Želim da budem ona V**** iz osnovne skole kojoj nikad nije ništa nije bila prepreka - želim da prihvatim sama sebe.
Dobar dan,
Naišla sam na Vašu stranicu a i čitala sam dosta i na internetu. Imam 20 godina. Živim sa zaručnikom i radim u staračkom domu. Naime, moj problem je također mucanje. Mucam od 8. razreda od kad sam imala panične napade.
Svo vrijeme sam mislila da će prestati, ali do sada nije. E sad, moje mucanje nije kao tipično mucanje. Nije jakog intenziteta, nije toliko izraženo. Događa se u stresnim situacijama, u razgovoru sa nepoznatim osobama, kada trebam nazvati nepoznatu osobu na telefon, i kada se trebam predstaviti pred nepoznatom osobom.
Neki sam dan išla na razgovor sa defektologom. Gospođa kaže da kod mene nije tipično mucanje, nego da je sve u glavi.. I ja tako isto mislim. Kod nje sam bila u petak, danas je nedjelja prošlo je 2 dana od kad sam bila kod nje, u ta 2 dana sam se kontrolirala da polako pričam, i desilo se možda 3,4 puta da sam baš zamucala.
Zaručnik, kolege na poslu, moji roditelji kažu da nije toliko izraženo i da se jedva ponekad primijeti. Ali meni je jednostavno dosta toga da se bojim i da živim u strahu, da izbjegavam ljude i situacije gdje ću možda zamucati. Nemam mogućnosti ići u Varaždin na liječenje, a gospođa defektolog kod koje sam bila u petak mi je rekla da bi mi bilo dobro otići psihologu jer mi je sve na psihičkoj bazi. Ako me možete posavjetovati, i reći neke tehnike kako da si olakšam, ili neka vaša iskustva.. Bilo što.
Lijep pozdrav.
Poštovanje,
Hvala što si nam se javila. Znam koliko je teško i koliko hrabrosti treba za takvo što. Osobno mucam od 5-te godine, danas imam 36 godina te i dalje mucam. Nekada jako, nekada slabo, nekada uopće ne mucam - sve ovisi o danu, vremenu, raspoloženju itd. Bio sam u Varaždinu, prošao kroz sve i doista - izljiečilo me. Ali nije mi terapija izlječila mucanje već moju psihu. Može se reći da sam i prije terapije bio na tome putu ali terapija je samo ubrzala taj proces.
Prestao sam nakon terapije vježbati i počeo sam mucati opet nakon koji tjedan. Čudno, zar ne? Zašto sam prestao? Shvatio sam da mi to ne predstavlja neki problem u životu i okrenuo se pozitivnom razmišljanju. Mucanje i je “sve u glavi” te vjerujem da nam netko obriše pamćenje - nitko ne bi mucao tako da nije nikakav poremećaj već je sve dio neke psihološke traume koja nam se dogodila u životu.
Možda ni ne znamo za nju, možda se dogodila kada smo bili jako mali itd ali u 99% slučajeva se dogodila … Možeš dobiti sve tehnike i sredstva da “kontroliraš” mucanje ali po meni je puno važnije ono kako se ti osjećaš i gledaš na svijet oko sebe i svijet u kojemu živiš. U većini slučajeva, osobe koje mucaju nisu zadovoljne sobom.
Možda nisu zadovoljne samo mucanjem, možda nisu zadovoljne sa više stvari pa se one nakupe i dođe do negativnih misli te zastoja u govoru. Da nije mucanje, možda bi bili neki drugi tikovi ali sve kreće od negativnih misli i nezadovoljstva, nesigurnosti. Neke od stvari koje sam radio prije kako bih si podigao samopouzdanje su baš one stvari kojih se bojiš: pričaj sa nepoznatom osobom, nazovi nepoznatu osobu (službu za korisnike npr.) te si zadaj kao cilj da kako god pričala (sa blokadom, bez nje) iz tog razgovora izađes zadovoljna i pozitivna.
Ako zamucaš, zablokiraš se, dobro - pokušaj opet. Sve dok ne shvatiš kako nije bitno kako pričaš već kako se osjećaš nakon toga. Da to napraviš 50 puta, vjerojatno bi te 50-ti put bolilo briga kako pričaš te nakon toga ne bi osjećala ništa. To je ustvari stanje uma koje želiš postići - da nakon razgovora ne osjećaš negativu već nešto sasvim normalno što se dogodilo i dio je tebe.
Tko zna, možda stvarno nije stvarni slučaj mucanja - nisam logoped i nisam te čuo kako pričaš pa ne bih znao procjeniti ali ono što sam naučio kroz svoje iskustvo i borbu sa mucanjem je to da nije bitno kako pričaš, već kako se osjećaš nakon toga te kako pobjediti negativne misle a ne mucanje.
Kada pobjediš negativne misli - pobjedila si mucanje. Ne samo mucanje, već si pobjedila sve negativno što ti dolazi u životu. Znam da je to jako teško i jedna poruka ti vjerojatno ne može promjeniti život ali eto, samo pokušavam prenijeti svoje iskustvo u jako kratkoj poruci ustvari haha i vjeruj mi da je to dosta teško.
Zato često govorim i pišem o rečenici “Najbitnije je ostati pozitivan”. Za kraj ove poruke (dugačke hehe) - biti pozitivan ne znači da ne smiješ nekada biti ljuta, tužna i slično. Uvijek će doći taj dan kada će te to više pogoditi nego na neki drugi dan ali bitno je taj dan izgurati pozitivno i biti okružena ljudima kojima vjeruješ i sa kojima se osjećaš ugodno. Eto, nadam se da sam ti barem malo pomogao i podjelio sa tobom svoje iskustvo. Slobodno se javi dalje ukoliko te još nešto zanima ili imaš pitanja …
Jeste pomogli ste mi, jer i sama vidim u ovih par dana koliko mi pomaže što polako pričam. I puno se bolje osjećam i nakon posjeta defektologu i nakon Vaše poruke jer shvaćam sada da nije to toliki problem i da nisam manje vrijedna što ponekad zamucam. Hvala vam puno, lijep pozdrav..
Imam kćer 2,5 godine staru koja je u nedjelju počela mucati. Napominjem da do tada nije mucala. Ne znam da li za posljedicu mogu biti odgovoran ja jer sam u subotu, dan ranije, glasnije viknuo na nju.
Molim za savjet, što napraviti, kako se postaviti? Unaprijed hvala.
Na početku napominjem da nisam stručna osoba (logoped) i da primite moje savjete / prijedloge sa stajališta osobe koja muca.
Mucanje može doći nakon stresne situacije, međutim, obično je ta situacija samo “okidač” u mucanje, i osoba je prije toga trebala proći kroz mnoštvo drugih trauma od kojih je zadnja uzrokovala početak mucanja. Moglo je to biti od petarde za 5 dana ili nakon što ste se izderali na nju, tako da si nemojte prebacivati to na sebe.
Međutim, u većini slučajeva kod djece predškolske dobi je mucanje sasvim normalan period kroz koje jako puno djece prolazi. Razlog tome je što dijete u vrlo kratkom vremenu dobija mnoštvo informacija koje njihov mozak ne može obraditi (pogotovo novih riječi), i kada pokuša pričati, mozak im previše radi i nije sigurno koju riječ upotrijebiti pa dolazi do mucanja.
Vi najbolje možete procjeniti o kojoj se situaciji radi (da li Vam je dijete pretrpjelo dosta stresa ili nije u svome životu do toga trenutka) ili se jednostavno radi o drugoj situaciji u kojoj dijete obrađuje veliki broj novih rijeći i zbunjuje se u govoru.
Osobno, imam iskustva iz prve ruke gdje mi je nećak mucao par mjeseci u predškolskoj dobi, i upravo se radilo o drugom slučaju, iako su već svi bili spremni prihvatiti činjenicu da će mucati kao i ja, ali nije.
Moj savjet vam je da promatrate govor i ni slučajno ne pokušajte ju požurivati, ispravljati ili vikati na nju za vrijeme mucanja. Ako nakon mjesec dana ili malo manje ne vidite pomak u njezinom govoru, otiđite logopedu - jer ipak on je stručnija osoba od mene u procjeni stanja govora Vašeg djeteta. Također, možete procitati dobar članak oponašanju roditelja prema svojoj djeci na našem portalu.
Poštovani, imam 20 god. student sam u Zagrebu. S mucanjem sam počeo još u ranijoj dobi samo što mi ono tada nije stvaralo problem. Imam najviše problema kod telefoniranja i upoznavanja. Postoje trenuci kad mi je mucanje smanjeno, ali sad mi je poprilično izraženo. Uvelike utječe na moje samopouzdanje i osjećaj zadovoljstva, stoga vam šaljem ovaj mail s nadom uspješnog liječenja mojeg mucanja.
Poštovanje,
Vjerojatno ste primjetili ali intenzitet mucanja ovisi o promjeni vremena a baš sada vrijeme jako luduje pa je to vjerojatno jedan od razloga zbog čega se više patite sa govorom nego uobičajeno. Što se samoga mucanja tiče - ako Vam predstavlja jako veliki problem u životu, preporučio bih Vam odlazak na Valmod program u VaraŽdinu (www.valmod.com za sve dodatne informacije ).
Obično se dobije uputnica od svojeg doktora i besplatno imate terapiju od 12 dana - plačate samo smještaj u Varaždinu (nisam siguran plaća li se još uvijek terapija ili ne).
Također potražite na našoj stranici ima dosta tekstova sa savjetima, motivacijom i slično ( ne smijemo davati specifične instrukcije sa Valmod programa zbog licence ali dosta toga smo objasnili na stranici ). Znam da Vam ne mogu puno pomoći, ali meni se mucanje vratilo i uopće me ne brine. Jednostavno dođete u tu fazu života kada shvatite da Vam mucanje ne predstavlja veliki problem - naučiš živjeti sa njime i shvatiš da je ono dio tebe - nešto što te definiralo u čovjeka kakav jesi.
Moj sin Marko ima 12 godina. Već duže vrijeme muca. Prije je to bilo povremeno, a sada je jako učestalo. Uglavnom se javlja prilikom komuniciranja sa drugima ili ako nešto želi reći ili ispričati, jako želi to brzo izgovoriti pa se zamuca.
Uz mucanje se javljaju i određeni tikovi nosom, očima, ustima ( samo povremeno). Bili smo kod logopeda prije dvije godine, sada smo opet krenuli. Vježbe se sastoje od čitanja, prepričavanja, vremensko mjerenje izgovaranja samoglasnika u jednom glasu i tako. Učiteljica do 4. razreda mi je predložila da se javim Valmodu, jer je ona bila na predavanju sa učiteljima pa mi je malo o tome pričala. Od puno ljudi sam dobila preporuku da im se javim, a i gledala sam jednu emisiju o tome na televiziji.
Jako bih voljela da se mogu sa Vama čuti, možda se to može promijeniti ili barem malo ublažiti. Unaprijed se zahvaljujem!
Poštovanje,
Mucanje je po defiiniciji jedna vrsta netečnog govora. Uzroci mucanja mogu biti poremećaji govora i jezika, razvojne smetnje i određeni način rada mozga koji pogoduje mucanju - ja bih to tako nazvala. Može biti i neka stresna situacija. Ne znam kada je počeo mucati, koji je to duži period?
Djeca znaju početi mucati već u dobi od 3, 4 godine no to uglavnom prestane prije pete godine i nije praćeno tikovima. Lijek za mucanje ne postoji, logopedskom terapijom može se pomoći djetetu da stekne veću kontrolu tečnosti u govoru. Marko ima 12 godina, to je vrijeme intenzivnijih promjena u adolescenciji pa s time možda i uočavate promjene u njegovom govoru. i samo mucanje kao poremećaj govora ima više vrsta, može se raditi o blokadama -zastajkivanjima (“kad do….olaziš?”) ili učestalim ponavljanjima istih slogova (“kad dodododolaziš?”) ili nekim drugim oblicima.
Ako imate bilo kakvih pitanja i ako sam nejasna javite se u bilo kojem obliku, šaljem kontakt podatke, možete pisati uvijek na ovaj mail kao i do sada. Moja preporuka jest nastaviti logopedsku terapiju uz psihološku ako školski psiholog već radi s učenikom. Bitan je i odnos stručnjaka i djeteta, u smislu da se Marko ne osjeća kao da je na nekom ispitu ili testu nego da se na terapiji može opustiti, tako će i za njega vježbe biti učinkovitije.
Logopedskim vježbama se mogu ublažiti i prividno prikriti netečnosti u govoru. Dvanaestogodišnjak može steći veću kontrolu nad svojim govorom. Za vas kao roditelja bitno je da imate vremena slušati dijete, ne zahtjevajte da govori precizno i točno, dozvolite mu da uzme vremena koliko mu treba, nemojte kritizirati, ne dovodite ga namjerno u neugodne situacije, ne prekidajte govor i NIKADA ne završavajte rečenicu umjesto njega. Gledajte se u oči kad razgovarate, stvorite ugodnu atmosferu u vlastitom domu.