Dragi naši roditelji, znamo da Vam je stalo do nas i da želite sve najbolje za nas, međutim, mnogi roditelji ne znaju kako se postaviti prema djetetu koje muca i na taj način čine greške koje mi primijetimo i koje nisu dobre za nas. Znamo da niste Vi krivi i da se trudite, ali evo nekoliko čestih grešaka koje radite! Ako se i Vi pronađete među njima, probajte ih ispraviti – za dobrobit svojeg djeteta!
Sljedeća „zlatna pravila” vrijede za djecu koja mucaju, ali i za djecu koja prolaze kroz fazu razvojnog/fiziološkog mucanja. Ta pravila zovem “10 zlatnih pravila za roditelje”:
Namjerno sam započeo ovo poglavlje pravilima jer su ona jako, jako bitna i treba ih se držati ukoliko ne želite pogoršati ne samo govor već i opće mentalno stanje svojeg djeteta.
** Postoje terapije i određeni pristupi mucanju koji preporučuju prekidanje mucanja i pomaganje u govoru ali ovdje ne pričam o tim metodama jer da bi koristili takve metode, morate znati točno što radite i slijediti upute logopeda jer komunikacija između Vas i dijeteta ne smije biti negativna. Ukoliko Vam dijete sudjeluje u takvim terapija, naravno da trebate poslušati logopeda te pratiti točne upute.
Već smo ranije pričali o fazama mucanja u poglavlju 1, o fiziološkom/razvojnom mucanju te ćemo ponovno započeti tom vrstom mucanja jer je ono jako važno prilikom prvog prepoznavanja mucanja kod djece.
Zabrinuti roditelji djece dobi između dviju i šest godina javljaju se logopedu jer primjećuju da njihovo dijete ponavlja glas, slog ili čitave riječi. Mucanje koje se pojavljuje nazivamo razvojnim jer ono nestaje najčešće samo od sebe tijekom odrastanja. Razvojno mucanje najčešće je prolazna faza povezana s intenzivnim razvojem govora. Objasnili smo već zašto tada dolazi do mucanja u spomenutom poglavlju 1 (kompleksnije rečenice, bogatiji rječnik itd.)
Vrlo je važno, kada prepoznate simptome mucanja, što prije posjetiti logopeda. Logoped će, odmah ili kroz nekoliko posjeta, jasno znati utvrditi o kakvom je mucanju riječ. Od logopeda ćete dobiti jasne naputke kako raditi s djetetom u takvoj situaciji te će Vam preporučiti daljnje korake.
Za vrijeme te faze nemojte biti previše zabrinuti jer jako velik postatak djece prestane mucati s vremenom, ali je vrlo bitno kako ćete se odnositi prema djetetu dok je u toj fazi. Iznimno je važno u toj fazi biti strpljiv, susretljiv, dostupan i pozitivan, što će Vaše dijete prepoznati te neće govoru i tom, trenutnom, problemu pridodavati posebnu važnost. Moguće je da dijete malo smanji komunikaciju jer počinje shvaćati da ne može normalno govoriti, ali u takvim situacijama bitno je poticati komunikaciju (ne siliti) s djetetom, animirati ga kroz nešto što voli i na taj način aktivirati ga za komunikaciju s Vama.
Uzmimo u obzir da je prošlo jako puno vremena od kada Vam je dijete počelo mucati te Vam je logoped rekao da je, vrlo vjerojatno, u pitanju mucanje. U tom slučaju neki roditelji odbijaju prihvatiti činjenicu da im dijete muca i odbijaju provoditi vježbe, otići na terapiju te ne shvaćaju da tako samo još više štete djetetu.
Nemojte da Vas bude sramota što Vam dijete muca jer onda ćete to isto prenijeti na dijete i samo još više pogoršati situaciju. Jednostavnim jezikom – objasnite djetetu da muca i da je to potpuno u redu te da se ta govorna mana, jednako tako, može riješiti terapijom, vježbama i sl. Budite pozitivni i otvoreni prema tome jer onda dijete neće na to gledati jednako kao na nešto jako strašno i postavit će se prema tom problemu na potpuno drugačiji, pozitivan način.
Važno je pri prvoj pojavi mucanja djetetu pokazati ispravan put i pozitivno razmišljanje kako bi ono kasnije moglo pristupiti tomu na isti, pozitivan način. Zapamtite – Vi ste uzor svom djetetu i Vaše dijete gotovo uvijek preuzme, tj. kopira karakteristike Vašeg ponašanja pa, sukladno tomu, neka preuzme što više pozitivnih osobina!
Naravno, dosta stvari koje spominjem u ovoj knjizi, općenito, nisu vezane samo za mucanje, već se mogu primijeniti u bilo kojoj drugoj situaciji. Biti uvijek tu uz dijete nešto je što bi svatko trebao činiti, bilo da dijete muca ili ne, ali spominjem to ovdje zato što je izrazito bitno znati kako Vam se dijete ponaša u školi ako muca jer, prema tome, možete donijeti određene zaključke u kojem smjeru će se Vaše dijete karakterno razvijati. Jako čest problem u školi može biti prestanak komunikacije te zatvaranje u sebe te je Vaš zadatak da to otkrijete i prepoznate na vrijeme.
To ćete učiniti, naravno, razgovarajući s učiteljem/učiteljicom, ali također i kroz razgovor s djetetom. Svaki dan ispitujte što se danas dogodilo u školi, s kim je pričalo, o čemu je pričalo, kako mu se zovu prijatelji, tko mu je najbolji prijatelj i zašto. Neka izdvoji najbolji događaj dana, ali i koji mu je bio najgori! Uđite u komunikaciju i objašnjavanje zašto mu je baš taj događaj bio najbolji/najgori, neka Vam se otvori, priča i cijelo vrijeme strpljivo slušajte, gledajte ga u oči i analizirajte cijelu priču! Poštujte uvijek „10 zlatnih pravila” prilikom razgovora.
Kada dođe vrijeme usmenih izlaganja, citiranja i sličnih stvari ,za koje znate da uzrokuju veliki stres Vašem djetetu, vježbajte s njim kod kuće! Neka citira pred Vama, ohrabrujte ga i, ako muca, to u potpunosti zanemarite, usredotočite se na to je li izrecitiralo pjesmicu točno ili ne. Ako dobije lošiju ocjenu iz usmenog ispita ili citiranja, pitajte ga što je bilo! Možda je reklo da nije naučilo, ali se, ustvari, bojalo govoriti pred cijelim razredom.
Po meni, najbolja opcija jest ohrabriti ga da ipak proba i sljedeći put te nipošto nemojte biti ljuti zbog toga! Popričajte s učiteljicom/učiteljem te im dajte do znanja da Vam dijete muca te da ponekad neće imati hrabrosti izlagati pred cijelim razredom!
Pitanje koje je po meni jako komplicirano i često nisam bio siguran što odgovoriti kada sam to pitanje dobio od osoba koje mucaju na Portalu Mucanje. Ako gledam po sebi, odgovor je jako kompliciran i zbunjujuć:
Kao što vidite, odgovoriti na to pitanje jako je komplicirano.
Međutim, ukratko, moj odgovor jest – ovisi od slučaja do slučaja. To sve ovisi i o sposobnosti učitelja za procjenu takvog djeteta pogledom. U jednom pogledu, na izrazu lica možete vidjeti je li dijete spremno na takvo što ili nije. Ako odbija izravan pogled pognute glave – vjerojatno nije. Ako Vas nastavi gledati – možda jest. Ne možemo tvrditi niti jedno niti drugo.
Nekada je dijete puno elana i samopouzdanja pa, čim krene pričati, sve padne u vodu. A opet, nekada je tmurno, nezainteresirano i baš tada briljira u pričanju! Jako je teško procijeniti i ocijeniti takve stvari. Moje iskreno mišljenje jest da, uz pravi, pozitivan pristup te neprestanu komunikaciju s djetetom ne bi trebalo tražiti trajno odgađanje usmenog ispitivanja.
Možda ponekad, ako dijete prolazi kroz krizno razdoblje, i treba pitati za odgode, ali općenito, više sam mišljenja da se treba naučiti „boriti” s tim te naučiti tražiti „male pobjede” iz takvih iskustava. Naravno, Vi ste tu da ga naučite vidjeti „male pobjede” jer većinom ono samo to neće vidjeti kao „pobjedu”.
Vaše dijete ne bi trebalo mucati samo zato što Vi mucate. Sve što vrijedi za roditelje koji ne mucaju, vrijedi i za Vas. Odnosno – redovita komunikacija, pozitivne misli, pravilan pristup prema djetetu. Jedina razlika u ovom slučaju jest to što se može dogoditi da Vas u određenoj dobi dijete počne oponašati, tj. imitirati Vaš govor pa Vam se može činiti da muca, ali sve što radi jest težnja da bude poput Vas.
U takvim situacijama vrlo je važno ostati smiren, ne paničariti te pričati s djetetom, ustvari, učiniti sve isto što sam već naveo i za roditelje koji ne mucaju. Ako dijete i nastavi mucati, kada posjetite logopeda, obvezno je napomenuti da i Vi mucate. Zapamtite da su djeci prvi idoli upravo roditelji, što znači da će pokušati oponašati svoje idole. Prema tome, koraci u takvom slučaju gotovo ni u čemu se ne razlikuju od koraka kada se radi o roditelju koji ne muca. Dapače, Vi, kao osobe koje mucaju, iz prve ruke točno znate što je Vama odgovaralo, tj. nije odgovaralo u toj dobi pa ćete se, možda, znati i bolje postaviti u određenim situacijama.