Danas postoje razne terapije i metode u borbi protiv mucanja te su neke besplatne i dostupne svima, dok se neke naplaćuju. Sve što ću reći kroz ovo poglavlje moje je osobno mišljenje i iskustvo koje sam doživio prolazeći kroz određene terapije i metode u svrhu suzbijanja ili „uklanjanja” mucanja.
Prva, i osnovna, stvar koju sam učinio kada je primijećeno da mucam jest – posjet logopedu. To preporučujem svima kao prvi korak jer, ipak, logopedi su specijalizirani za govorne poremećaje i uvelike Vam mogu pomoći ili dati daljnje savjete.
Moje osobno iskustvo odlaska logopedu nije bilo jako korisno jer sve što sam ondje radio jest čitanje „naglas“ te se sve snimalo na kazete ili trake. Morate shvatiti da je to bilo dosta davno (rane 90-te) i da tadašnji pristupi mucanju nisu bili kao što su danas pa i dalje preporučujem posjet logopedu kao prvi korak za roditelje i dandanas. Nadalje, budući da nisam ništa postigao odlascima kod logopeda, moji roditelji okrenuli su se daljnjim koracima.
Nažalost, ovo je bila greška mojih roditelja, ali kao što sam i prije rekao – tada je postojao potpuno drugačiji pristup mucanju te nije bilo lako doći do informacija putem Interneta i sl. Ne brinite, nisu te terapije bile kao one koje viđate u filmovima gdje Vas „krkaju” tabletama i drže zatočenima u sobi. Dolazio sam na terapije svaki dan u pratnji roditelja i ostajao na njima po sat, dva s drugom djecom koja su imala druge psihičke poremećaje te nisam baš shvaćao zašto sam ja tamo.
Ali, budući da sam uvijek bio razigrano dijete, meni je boravak ondje bio zabavan i zanimljiv te smo uvijek imali neke radionice, igrokaze i sl. gdje sam se osjećao super, ali ništa od toga nije doprinosilo smanjenju ili potpunom uklanjanju mucanja pa smo brzo odustali i od toga.
Neko vrijeme uzimao sam čak i neke placebo tablete koje (po mom sjećanju) i nisu baš bile povoljne, ali i to smo, nakon potrošene doze, prestali koristiti.
Grupnu hipnozu pohađao sam u Vinkovcima i organizirala se u nekom hotelu (ne sjećam se imena) gdje je bilo dosta ljudi koji su mucali. Naravno, ni u jednom trenutku nisam bio hipnotiziran i cijel taj postupak bio mi je pomalo i smiješan. Nisam prestao mucati. Zapamtite da je hipnoza drugačija od samohipnoze jer o njoj ćemo pričati u nekom drugom poglavlju.
Terapija koja mi je promijenila život. Nakon dugo vremena i nepohađanja nikakvih terapija, s 25 godina otišao sam na Valmod terapiju u Varaždin. Terapija koja me naučila na koji se način mogu boriti s mucanjem ako to uistinu čvrsto odlučim i slijedim sve naučene tehnike i pravila. Naravno, ne smijem pričati o tim tehnikama u detalje, ali radi se o 12 dana gotovo potpune izolacije i upornog svakodnevnog rada na sebi, govoru i tehnici koje nikada nećete zaboraviti do kraja života.
Na kraju, ta terapija promijenila mi je život u smislu da sam shvatio kako mi (moje) mucanje ne predstavlja toliko velik problem u životu kao što sam to mislio te je pobijedila toliko negativnih misli koje sam imao da sam jednostavno odlučio kako ne moram više vježbati i da sam sretan i zadovoljan sobom samim. Shvatite da sam mucao umjereno – jako u stresnim situacijama, ali imam i dane kada gotovo uopće ne mucam. Na toj terapiji upoznao sam dosta ljudi koji gotovo nisu mogli pričati koliko su mucali, ali i one koji gotovo uopće nisu mucali, već su imali „tihe trenutke” (trenuci kada osoba samo prestane pričati i nastavi za nekoliko sekundi).
Ako nemate snage, volje, želje ili vremena (iako biste ga uvijek trebali imati za sebe) pokušati sami pobijediti svoje mucanje, Valmod terapija najbolja je terapija na koju možete otići ako želite pobijediti mucanje.
Ovo je najvažniji dio ovog poglavlja te je glavno pitanje:
Ne, ovo nije neka jeftina propaganda koju pročitate u „spam” elektroničkoj pošti ili slično. To su vrlo važna pitanja na koja trebate iskreno odgovoriti sebi samima. Živimo u modernom dobu i pristup informacijama o bilo čemu što nas zanima uvijek nam je na dohvat ruke, tj. prsta.
Jedini problem jest to što nam se ne da raditi na sebi, nemamo volje za to, vremena, tražimo izlike, a onda kasnije kukamo i optužujemo sve moguće osim sebe samih zašto nam je ovako kako jest te nismo zadovoljni sobom.
Uvijek je lakše kada postoji nešto gotovo, brzo, nešto gdje se ne moramo potruditi da bismo dobili odlične rezultate. Eh… Ako želite prestati mucati, takvo što ne postoji. Ne postoji magična tableta, magični tretman, magična hipnoza, magični tekst, magično „što god” da bi Vam olakšalo put koji morate prijeći… Ako uistinu želite riješiti nešto što Vas muči – morate se potruditi sami, odvojiti vremena i u potpunosti se usredotočiti da biste riješili taj problem – raditi na sebi!
Kroz ovo poglavlje pokušat ću Vam prenijeti neke od tehnika, vježbi, savjeta koje sam naučio čitajući i prakticirajući kroz knjigu „Mucanje i anksioznost, samoterapija” autora Lee G. Lovetta te neke tehnike koje sam osobno prakticirao i prije nego sam pročitao navedenu knjigu.
Budući da sam i sâm skeptičan prema svakom pristupu u borbi protiv mucanja i prošao sam ih podosta, tako ste vjerojatno i Vi, pa moram prvo podijeliti nešto o autoru te knjige da znate tko je g. Lovett i zašto je baš on napisao tu knjigu.
Lee G. Lovett počeo je mucati u pubertetu, potpuno bezazleno. Bio je jedan od najboljih učenika u školi i išao je na natjecanja u čitanju te je predstavljao svoju školu. Na jedan potpuno bezazlen dan trebao je recitirati pred razredom i slučajno je zamucao.
Cijeli razred nasmijao se i to je bio dan kada je počeo mucati te se „rodio” strah od mucanja koji je svakim danom sve više i više hranio jer se bojao da će ponovno zamucati… Završio je pravo, postao odvjetnik te na svom prvome slučaju nije pred sucem mogao izreći ni svoje ime… To ga je totalno uništilo i odlučio je da se ne može baviti time jer kako će braniti nekoga i pričati u sudnici ako ne može reći ni svoje ime?! Upao je u veliku krizu, nije mogao financirati svoju obitelj i bili su na rubu bankrota.
Počeo je raditi više poslova kako bi uspio prehraniti svoju obitelj i čvrsto je odlučio jednu stvar: „Moram pronaći bilo koji način za prestati mucati!“ Počeo je proučavati sve vezano za mucanje, pročitao sve dostupne knjige, sve dok jednog dana nije otkrio nešto dok je držao govor pred skupinom ljudi. Trebao je pričati pred velikom skupinom ljudi i imao je strašnu tremu jer je znao da će mucati. Odlučio je izbaciti prvo slovo iz riječi za koje je mislio da će zamucati. I – zamislite što se dogodilo! Nije uopće mucao! I ne samo to nego nitko nije primijetio da je izbacio prvo slovo kod većine riječi!
Tada je shvatio da treba razviti tehnike koje će primjenjivati u svom govoru i osmislio je jedinstveni naziv – „CRUTCH” (u prijevodu – štaka ili pomagalo). Sve ostalo je povijest…
Danas g. Lovett svakodnevno pomaže svim osobama koje mu se jave za pomoć i besplatno s njima radi terapiju preko Skype-a, Twitch-a, Google-a i sl. Danas g. Lovett uopće ne muca te odgovorno tvrdi da ga nitko već preko 20 godina nije čuo da muca. To je sve još više nevjerojatno jer g. Lovett često drži govore pred velikim skupinama ljudi. On dandanas jednostavno obožava pričati te kaže kako mu je mucanje doslovno promijenilo život na bolje i da je puno sretniji sada nego što je bio prije nego je počeo mucati!
Jako, jako puno stvari naučili smo u proteklim desetljećima, ali i dalje učimo te istražujemo nove teorije, nove metode. Tako smo otkrili za NEUROPLASTIČNOST, poznatu i kao neuronsku plastičnost ili plastičnost mozga, sposobnost neuronskih mreža u mozgu da se mijenjaju rastom i reorganizacijom.
Za početak, moram podjeliti malo teorije o tome s Vama:
Donedavno smatralo se da mozak, jednom razvijen u dječjoj dobi, nema više sposobnost obnoviti se ili regenerirati. No, nova istraživanja potvrđuju suprotno. Mozak odrasle osobe generira nove neurone koji su sposobni učiti i pamtiti te stvarati nove sinapse ili reorganizirati stare neuralne veze. Pokret započinje u mozgu. Živčane stanice u mozgu koje su odgovorne za pokret i motoriku šalju impulse u alfa-moto neurone živčane moždine koji dalje prosljeđuju impuls do mišića.
Neurogeneza (razvoj novih neurona) omogućava neuroplastičnost mozga, sposobnost mozga da se reorganizira nakon povreda, oštećenja i degenerativnih oboljenja te kompenzira izgubljenu funkciju stvaranjem novih neuronskih veza, ponovnim učenjem i pamćenjem.
S vremenom izgubljena sposobnost, kao što su govor, pokret i hod, može se povratiti tako da zdravi dio mozga ili preostala živčana vlakna leđne moždine preuzmu funkciju, što rezultira unaprjeđenjem fizičke sposobnosti osobe. Intezivna neurorehabilitacija ima odlučujuću ulogu u tom procesu, potičući reorganizaciju živčanog sustava, omogućujući da pacijent povrati funkcionalnost tijela što je više moguće.
Zašto je to toliko bitno za mucanje? Zato što, kontrolom nad svojim govorom, vježbom i tehnikom koju objašnjava g. Lovett, hranimo mozak novim, naprednijim, boljim govorom i „reprogramiramo” ga onako kako mi to želimo. Neuroplastičnost je napokon dokazala dapozitivnim razmišljanjem možemo promijeniti način na koji naš mozak podsvjesno razmišlja i reprogramirati ga da ne razmišlja toliko o negativnim mislima.
Neuroplastičnost je dokazala da čak i stariji ljudi treniranjem mozga i misli mogu povratiti sjećanja koja su davno izgubljena pa zašto ne biste mogli promijeniti i svoj pristup govoru? Mucanje nije fizička već isključivo psihička mana. Zamislite da se odjednom sutra ne bojite pričati, da apsolutno nema nikakvog straha i osjećate sreću dok pričate. Zajamčeno ne biste mucali.
Svrha je vrlo jednostavna, ali opet i teška (zato treba misliti na nju u početku intenzivno i trenirati takve misli). Uz tehnike i zadatke koje radite (o njima kasnije), kada zamucate – ignorirate mucanje i usredotočite se samo na riječi i rečenice koje ste izrekli dobro. Ništa više, ništa manje nego potpuno izbaciti razmišljanje o trenucima kada ste zamucali! Na taj način, podsvjesno, nećete „hraniti” mucanje i negativne misli te će Vam se mozak početi polako reprogramirati da „hvata” samo pozitivna iskustva u Vašem govoru te će se mucanje sve više i više smanjivati!
Postoje dva zlatna pravila:
Naravno, ne očekujte instantne razultate. Kao i kod svakog drugog treninga, ne možete instantno doći do krajnjeg cilja, već je potrebnovrijeme, volja i predanost! Za kraj, autosugestija i samohipnoza idealno idu uz neuroplastičnost, ali o tome malo kasnije.
G. Lovett sjajno je smislio pomagala (crutches) koja je koristio u borbi s mucanjem. Više ih ne koristi (ili, kako on kaže, u 99 % slučajeva ih ne koristi) jer je sada došao do tog stanja uma da mu ni ne trebaju niti razmišlja o njima, kao ni o mucanju. Pomagala koja je izmislio koriste i mnoge poznate terapije (i kod nas i u svijetu) i rade nevjerojatno dobro ako se često koriste. Pomagala treba koristiti sva i ne bi trebalo biti ovisan samo o jednome jer onda samo tražite „brzi bijeg” dok korištenje raznih pomagala trajno „liječi” mucanje.
Bez previše uvoda, idemo proći kroz njih (možda su Vam neka i poznata):
Nevjerojatno učinkovito, a toliko lagano! Iskreno, nikada mi tijekom ovih 30+ godina mucanja nije palo na pamet da jednostavno preskočim prvo slovo u riječi! Jako sam često zapinjao na svom imenu i to slovo „T” ubijalo me u pojam , a čim sam pročitao o tom „pomagalu”, odlučio sam isprobati ga sa svojom suprugom i – nije ni primijetila da sam izbacivao prva slova u riječi!
Npr. uzmite rečenicu: „[D]anas je bio baš [li]jep dan.[M]ogli [b]ismo [k]asnije ići u [š]etnju”. Sva slova unutar uglatih zagrada izbacite i recite to nekom. Nitko ili skoro nitko to neće primijetiti i svi će Vas razumjeti. Fascinantno!
Dosta nas ima problema s određenim slovima pa prema tome – hajdemo ih izbaciti! Zapamtite, bitna stvar ovog treninga nije da na ovakav način pričate stalno, već da se hranite pozitivnim govorom i pozitivnim mislima. Kao što g. Lovett često ponavlja kroz knjigu, pomagala nisu osmišljena da Vam zamijene govor, već samo da uz pomoć neuroplastičnosti i svojeg mozga dođete do faze u kojoj uopće nećete trebati pomagala!
Ovo „pomagalo” govori samo za sebe. Ako ne možete reći određenu riječ, npr. „knjiga”, i ako Vam ta riječ zadaje probleme, možete se prebaciti i izgovoriti „publikacija”, „literatura” ili jednostavno samo reći naslov knjige. Gospodin Lovett otišao je toliko daleko da je izbacio i knjigu na Amazonu s 5.000 raznih sinonima kako bi pomogao ljudima i naučio ih koristiti sinonime.
Ako se ne možete sjetiti sinonima, možete koristiti neku frazu kao npr. „Koji naslov trenutno čitaš?” i slično. Poprilično jednostavno „pomagalo” koje, ujedno, proširuje i Vaš rječnik.
Ako baš zapnete i vidite da nema smisla opet i opet pokušati izgovoriti istu riječ – preskočite ju! U krajnjem slučaju, možete slovkati riječ ako je kratka ili početi slovkati pa nastaviti normalnim govorom.
Gospodinu Lovettu to je najdraže pomagalo. Radi se o ideji da se ubaci nasumična misao, riječ ili zvuk prije „strašne riječi”. „Strašna riječ” ona je riječ za koju znate da na njoj često zamucate. Svatko od nas ima takvih riječi i dobro ih znamo.
U ovome vrlo je bitno nemati isplaniranu misao, riječ ili zvuk pripremljen već ga proizvesti bez ikakvog razmišljanja. Naš mozak napravit će to sâm, bez ikakvog truda. Npr. umjesto rečenice „Možeš li mi reći…” počnemo s „Reci mi, možeš li mi reći…”. To je primjer ako često mucate na riječima koje počinju slovom „m”. Vrlo jednostavno pomagalo, ali jako učinkovito kada ga se upotrebljava.
Drugi primjer upotreba je određenog zvuka i tu metodu prepoznat će određena skupina ljudi koja je prije bila na terapijama. „Umetanje” određenog zvuka kao što je „mmmm”, „aaaaa” prije početka riječi jako je korisno i uistinu djeluje (osobno to koristim dosta često)!
Npr. istu rečenicu od prije započet ćete kao „aaaaa, možeš li mi reći…”, s tim da se „aaaa” ne govori isključivo kao slovo „a” već kao slabo mumljanje u bradu. Vrlo je bitno prijeći s tog predglasnog „aaaaa” na riječ bez prekida te se tako stvara „veza” i riječ postaje puno lakša za izgovoriti.
Imate problema s izgovorom svojeg imena? Ne morate odmah odgovoriti na to pitanje ako osjećate velik pritisak! Ideja ovog pomagala jest prvo ispričati nešto o svojem imenu ili općenito nešto o sebi.
Naravno, to ovisi i o situaciji u kojoj se nalazite, ali uvijek možete pronaći izlaz iz nje. U knjizi je naveden primjer kada je novi susjed pitao žensku osobu koja muca kako se zove. Ona nije mogla lako reći svoje ime, a da ne zamuca, pa je počela s „Mi smo Vam inače iz Škotske, doselili smo ovdje 19xx godine. Moje ime je Alice…”. Uvodnom rečenicom slomila je početnu napetost i, kad je već došla do kraja, bila je puno opuštenija – pobijedila je mucanje u toj rečenici.
Ako se pronađete u situaciju gdje ne možete jednostavno ispričati priču svojih predaka, probajte s nekim lažnim „prekidom” misli, npr: „Vaše ime, molim?”, „Samo trenutak, (uhvatite se za džep kao da Vam vibrira mobitel) aaaamm Tomislav.”
Vjerujem da to jako često radimo. Osobno, mislim da to „pomagalo” i najčešće koristim od svih jer, dok pričam, neprestano mijenjam riječi, raspored riječi i cjelokupnu misao. To je jako dobro jer pustite mozak nek radi ono što treba bez puno razmišljanja, a to i je važno – ne razmišljati!
Gospodin Lovett ovo „pomagalo” naziva i „magičnim pomagalom” te ga naziva instant-lijekom za mucanje. Radi se o šaputanju, promjeni glasnoće govora. Svi dobro znamo da ne mucamo kada šapćemo i ono što se dogodilo g. Lovettu jest da je ostao bez glasa.
Tih nekoliko dana pričao je savršeno i shvatio je da, kada šapuće – uopće ne muca! Pa zašto onda to ne bi iskoristio u kritičnim situacijama? Uvijek se možete pretvarati na tren da Vas zaboli grlo i početi šaputati, ali tako da Vas druga osoba čuje, zar ne?
Ne samo to nego promjenom tona dok pričate možete znatno smanjitimucanje. Iz šaputanja prijeđete na glasnije pričanje pa nazad na šaputanje i kombinacijom toga (smislenom kombi- nacijom tijeka rečenice) dovesti svoj govor u stanje tečnosti.
Kako g. Lovett tvrdi kroz cijelu knjigu – „Zapamtite! Nitko ne pazi i ne obraća pozornost na Vaš govor osim Vas samih. Samima sebi najveći ste kritičar te tražite svaku manu u svojem govoru kako biste dalje hranili svoj strah od govora!” To je velika istina! Koliko često obraćate pažnju na tuđi govor i kada je netko zamucao, „progutao” prvo slovo, pa čak i riječ? Gotovo nikada! Zašto biste onda to sebi činili? Onoga dana kada odlučite da nećete na svoj govor i pogrješke gledati previše kritički, Vaš govor drastično će se poboljšati.
Kako naziv „pomagala” kaže – možete modulirati svoj govor. Neke riječi izrazite glasnije, a druge tiše. I sami znate, kada oponašate nekoga – ne mucate ili znatno manje mucate pa zašto ne biste to iskoristili dok pričate? Uživite se u neku ulogu dok pričate i naglašavajte određene riječi pa skroz smanjite modulaciju i pričajte tiše te tako kombinirajte!
Tu tehniku također možete koristiti u istoj rečenici. Na primjer: „DOBROdošli!”, gdje prvi dio riječi naglasite, a ostatak „stišate”. Riječ je o vrlo dobrom pomagalu koje može biti jako korisno u svakodnevnom govoru.
G. Lovett podijelio je svoj glas u četiri vrste:
U svakom trenu možete mijenjati svoj glas u jedan od četiriju navedenih.
Zvuči pomalo čudno, ali ovo pomagalo namijenjeno je za „transformiranje” u drugu osobu! Glumca, prijatelja, poznanika, bilo koga! Jednostavno – imitirajte nečiji govor i mucanja – nema! Kao što sam već naveo, ne mucamo (ili jako slabo mucamo) kada se „glupiramo” i glumimo da smo netko drugi, je li tako? Ideja tog „pomagala” odgovor je na pitanje je li bolje mucati ili imitirati tuđi govor i pričati normalno? A odgovor je jasan…
Vrlo bitna stvar koju g. Lovett naglašava kroz cijelu knjigu (i u potpunosti se slažem s njim) jest to da naš mozak zna kako treba pričati! Nije bitno ni disanje ni osmišljavanje rečenice. Mi moramo i trebamo razgovarati kao svaka normalna osoba.
Razmišljaju li „normalne“ osobe o svojem govoru? Apsolutno ne! Zašto bismo onda mi trebali? Najbolji i najtečniji govor dolazi onda kada ne razmišljamo o govoru! Nikakve tehnike disanja i razmišljanja neće nam pomoći (osim kada koristimo „pomagala” za zamjenu riječi, ali krajnji cilj je prestati ih koristiti u potpunosti) već samo jedna stvar – prestati razmišljati.
Dobro znate onaj osjećaj kada želite nešto reći i ne želite započeti! Tada ta riječ stane u Vašem mozgu i stalno je na rubu izaći iz Vaših usta, ali jednostavno ju ne možete izgovoriti! Kao da Vaša usta ne dopuštaju da izađe van! Onda počnete napeto grčiti lice i jako često u potpunosti i odustanete izgovoriti ju (ako Vas nitko nije čuo da ste htjeli započeti nešto pričati). To nam se svakodnevno događa (ili barem meni) i izuzetno je naporno i frustrirajuće!
Zato, imate neku misao? Samo ju „blebnite“ prije nego razmislite o njoj! Počnite pričati instinktivno, a ne planirano! Planiranje i jest ono što nas unervozi. Samo zamislite da Vam netko kaže „Slušaj, za pet minuta morat ćeš stati pred razred i odgovarati”. Pa ima li išta gore od iščekivanja tih pet minuta?! Pet minuta znojenja, razmišljanja. Ponavljaš si „Mucat ću, mucat ću, mucat ću”. Dok dođeš na red, triput si kolabirao od treme i panike.
Ne bi li bilo bolje da Vas profesor, učitelj ili bilo tko onako „na prepad” prozove i kaže „Tomislave, reci mi to i to”. Ne stigneš razviti i nahraniti taj strah u glavi od mucanja, ustaješ i moraš odmah nešto reći. Gotovo! Nema panike, treme, pet minuta terora!
Dakle, pričaj odmah i sada, bez čekanja, bez vremena da nahraniš strah od mucanja!
Već i sâm znaš kada ćeš zamucati. Osjetiš tu napetost na usnama. Onda zastani, nemoj ni pokušati reći tu riječ! Udahni, napravi pauzu, iskoristi neko „pomagalo”. Zaustavi se dok možeš!
Izuzetno dobro „pomagalo” koje bi svi trebali koristiti, ne samo mi, osobe koje mucamo. Smijeh čini čuda… Bilo da se radi o smijehu kada zamucaš pa se nasmiješ ili kada misliš da ćeš zamucati pa kroz osmijeh kažeš tu „tešku” riječ. Osmijeh uvijek pomaže i, što je najbolje – može se kombinirati sa svim ostalim „pomagalima”!
Na početku, odmah „u glavu“ – jako puno ljudi na spomen „autosugestije” odmahne rukom i kaže „Ma, kakva autosugestija, kakve su to gluposti, ti ćeš meni tu puniti glavu nekim glupostima.?! Trebam pričati sa sobom samim? Jesi li ti normalna osoba?! Pa nisam lud pričati sa sobom samim” itd. …
Odmah moram naglasiti – onaj tko se želi „osloboditi” mucanja i unaprijediti svoj život, ni za jednu metodu neće reći da je glupost ako ju nije isprobao, ali baš isprobao, bez predrasuda. Sjećate se dijela u kojem sam pričao o neuroplastičnosti i reprogramiranju mozga? Eh, da, zato je tu autosugestija i zato je jako bitna. Jer autosugestijom upravo to činimo – reprogramiramo mozak.
Dr. Korb rekao je „Možete svjesno promijeniti aktivnost, kemiju i povezanost u svojem mozgu… Vaš mozak je kao pas. Treba biti treniran i zahtijeva ponavljanje. Kreiranje novih navika zahtijeva jako puno posla.”
OK, kako funkcionira autosugestija? Gospodin Lovett kaže da trebate barem dva puta dnevno po 20 minuta koristiti autosugestivnu terapiju. Radite ju ondje gdje se osjećate najugodnije – na stolici, fotelji, kauču ili bilo gdje drugdje. Zavalite se, učinite 10 – 20 dubokih udisaja/izdisaja te se u potpunosti pokušajte vizualizirati u stresnim situacijama te sami sebi govorite na glas pozitivne misli! Minimalno 20 puta svaku pozitivnu misao.
Gospodin Lovett također sugerira da, na početku, kad god imate slobodnog vremena, pokušate ubaciti autosugestiju. Autosugestija u njegovoj knjizi ima čitavo poglavlje te ne mogu točno prenijeti sve njegove misli ovdje, ali evo nekih od deset njegovih pozitivnih autosugestivnih misli (za govor):
Neuroplastičnost i naš mozak čine sve ostalo za nas… Na taj način sugeriramo mozgu i podsvjesno ga „bombardiramo” pozitivnim mislima kako bismo ga reprogramirali. Autosugestija danas koristi se za liječenje svih oblika depresije te je jako učinkovita ako joj pristupite na ozbiljan način, bez predrasuda.
Ako odbijete autosugestiju i ne vjerujete u nju – ona neće raditi za Vas zato što joj to nećete dopustiti. Da biste prestali mucati, morate imati „otvoren um”!
Postoji jako velik broj knjiga o autosugestiji te Vam savjetujem da pročitate barem jednu od njih. Na kraju ove knjige stavit ću popis knjiga o autosugestiji koje je g. Lovett preporučio u svojoj knjizi.
I dalje smo kod knjige g. Lovetta te ću izvući jedan jako dobar dio iz nje. Kao i dosta nas, g. Lovett nije se ustručavao posjetiti psihijatra te mu je jednom psihijatar Frank S. Coario, M. D., rekao sljedeće činjenice koje su mu otvorile oči:
Knjiga g. Lovetta na mene je ostavila jako dobar dojam te smatram da se može koristiti u samoterapeutske svrhe. Sve navedene tehnike uvelike se koriste u puno poznatijim terapijama koje se – plaćaju.
Jedna je bitna stavka u tim terapijama, a to je da g. Lovett pokušava objasniti da nije dovoljno liječiti samo govor, u čemu se 100 % slažem, već cijelo tijelo, duh, razmišljanje itd.
Druge terapije (barem one koje sam pohađao) „liječe” samo govor, a time se, kroz uspjeh, počinje liječiti i Vaš duh, Vaše razmišljanje i Vama počinje prevladavati pozitiva. Ako ste starija osoba koja pohađa takve terapije, vjerojatno ćete morati vježbati naučenu tehniku do kraja života (ili jako dugo vremena), dok liječenjem sebe kao osobe, nakon što pobijedite mucanje, više nikada nećete morati vježbati.
Ne samo zato što ćete (možda) pobijediti mucanje nego zato što ćete smanjiti strah od mucanja (kao što je kod mene slučaj).
Nego, vratimo se na knjigu! Dok sam čitao knjigu, prakticirao sam (kada sam se sjetio) tehnike i savjete iz nje te moram priznati da su djelovale jako dobro, uz minimalan trud s moje strane.
Vjerujem da, kada bih se 100 % posvetio zadatku da više nikada ne mucam – uspio bih u tome, ali moja priča sretna je priča te nemam potrebu za tim jer više ne hranim taj strah kao što sam ga prije hranio.
Budući da je ovo poglavlje o terapiji i samoterapiji, sada, kada ste pročitali metode koje možete koristiti, predložit ću Vam kako ih možete vježbati te ih maksimalno prilagoditi svojem govoru:
Gospodin Lovett u potpunosti je pobijedio mucanje u svim segmentima. Ponizio ga je. Nema svatko takvu predanost i ustrajnost. Ni u jednom trenu nije se zadovoljio samo polovičnim rezultatima, već je htio doći do potpunog uspjeha te je u tome i uspio. Pronađite njegove videouratke i poslušajte na koji način priča! Ne biste rekli da je ikada mucao, i to toliko jako da nije mogao izreći svoje ime.
Nismo svi isti kao g. Lovett te svatko na svoj način interpretira pobjedu. Moja pobjeda bila je onoga dana kada sam shvatio da se mucanja ne trebam bojati te da ga (kada hoću i kada se usredotočim) mogu nadjačati i oduprijeti mu se. G. Lovett kao pobjedu ne prihvaća ništa manje osim potpune pobjede te uvijek od Vas traži ništa manje od stopostotne predanosti.
Sve što traži od Vas jest samo mali dio onoga što je on i sâm učinio u svojem životu. Pročitao je bezbroj knjiga na temu mucanja, govora, samopouzdanja, autosugestije, samohipnoze te iskoristio sve to znanje u borbi protiv mucanja i poklonio sve stečeno znanje.